Kraljevski mauzolej na Bobovcu prvotno je kao klasična crkva, građen za potrebe dvora, da bi prvih decenija XV. st. - pod kraljem Stjepanom Ostojom - bio pretvoren u grobnu kapelu posvećenu sv. Mihovilu, zaštitniku viteštva. Tada je crkva dobila bogatu kamenu dekoraciju – između ostalog, ukrase na vratima i prozorima, antropomorfne konzole, skulpturu nekog sveca i skulpturu lava. Cijeli mauzolej bio je ukrašen fresko slikarijama, među ostalima markantnom kompozicijom strašnog suda. Kasnogotičko-ranorenesansne odlike fragmenata dopuštaju njihovo datiranje u period između 1420. i 1463. Na temelju stilske srodnosti bobovačkih fragmenata i fresko-slikarstva iz kapele sv. Duje u Splitu, pretpostavlja se da bi autor bobovačkih fresaka mogao biti čuveni zadarski i splitski slikar Dujan Vušković.
Nalazi iz grobne kapele - mauzoleja, gdje su pokopani kraljevi Stjepan Ostoja (1398-1404; 1409-1418), Tvrtko II. Tvrtković (1404-1408; 1420-1443) i Stjepan Tomaš (1443-1461) te žena Tvrtka II. Doroteja Gorjanska, osobito tri nadgrobne ploče, zaslužuju posebnu pažnju. Izgrađene u crvenom mramoru donesenom iz Panonije (Siklos, Ostrogon ili Erdelj), one su jedinstvena pojava u Bosni i Hercegovini. Ploče su ležale na posebno građenim, kompozitnim sarkofazima, visokim oko 90 cm. Na svim trima bili su u visokom reljefu izrađeni likovi pokojnika s insignijama kraljevske vlasti i položaja, a rubovima ploča tekao je natpis.
Arheološko otkopavanje Bobovca vršeno je u periodu od 1959. do 1967. god. pod stručnim vodstvom pok. Pavla Anđelića i urađena je rekonstrukcija mauzoleja. Predmeti koji su pronađeni na Bobovcu
nalaze se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.