Kraljevski mauzolej na Bobovcu prvotno je kao klasična crkva, građena za potrebe dvora, da bi prvih decenija XV. st. - pod kraljem Stjepanom Ostojom - bio pretvoren u grobnu kapelu posvećenu sv. Mihovilu, zaštitniku viteštva. Tada je crkva dobila bogatu kamenu dekoraciju – između ostalog, ukrase na vratima i prozorima, antropomorfne konzole, skulpturu nekog sveca i skulpturu lava. Cijeli mauzolej bio je ukrašen fresko slikarijama, među ostalima markantnom kompozicijom strašnog suda. Kasnogotičko-ranorenesansne odlike fragmenata dopuštaju njihovo datiranje u period između 1420. i 1463. Na temelju stilske srodnosti bobovačkih fragmenata i fresko-slikarstva iz kapele sv. Duje u Splitu, pretpostavlja se da bi autor bobovačkih fresaka mogao biti čuveni zadarski i splitski slikar Dujan Vušković.

Nalazi iz grobne kapele - mauzoleja, gdje su pokopani kraljevi Stjepan Ostoja (1398-1404; 1409-1418), Tvrtko II. Tvrtković (1404-1408; 1420-1443) i Stjepan Tomaš (1443-1461) te žena Tvrtka II. Doroteja Gorjanska, osobito tri nadgrobne ploče, zaslužuju posebnu pažnju. Izgrađene u crvenom mramoru donesenom iz Panonije (Siklos, Ostrogon ili Erdelj), one su jedinstvena pojava u Bosni i Hercegovini. Ploče su ležale na posebno građenim,