Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV. stoljeću

S primarno obrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno europskoj situiranosti i kvaliteti života.
Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški.